Emocionalne reakcije

Dijete može biti jako tužno i patiti za roditeljem. Kod neke se djece može javiti velika ljutnja i razdražljivost i to posebice kada dođu iz vrtića doma. Obično burno reagiraju mlađa djeca. Starija će poslušno ući u sobu, ali će veći dio dana ćutati, stajati pored vrata, odbijati komunikaciju sa vaspitačima ili drugom djecom.

Fizičke reakcije

Ponekad djeca iskoriste svoje tijelo kao medij da kažu roditeljima da nisu dobro. Tada djeca mogu imati bolove u stomaku, mogu povraćati, imati glavobolje. Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju. Dijete koje je prohodalo opet pribjegava puzanju, dijete koje je nedavno uspostavilo kontrolu stolice, sada opet obavlja nuždu u gaćice, ono koje je komuniciralo riječima sada opet pribjegava gestama i sl. Razlog takvog ponašanja nije zaostajanje u razvoju. U želji da bude zaštićeno, dijete bira ona ponašanja koja mu nude veću sigurnost. Takve promjene u ponašanju su prolaznog karaktera.

Reakcije ponašanja

Kada emocije isplivaju na površinu, djeca se mogu ponašati na različite načine: plakati, vrištati,udarati, odbijati svaki kontakt, aktivnosti, jelo, spavanje. Mogu biti pasivni promatrači, držati se svoje drage igračke ili dude i biti mirni u nekom zabačenom kutku.

Ovakve reakcije se javljaju odmah nakon odvajanja i traju onoliko koliko djetetu treba da se prilagodi na novu situaciju. Kod pojedine djece reakcije se mogu javiti odgođeno i to baš kada pomislite da se dijete lako prilagodilo. Trenutak rastanka je krizni trenutak i većina se djece nakon što roditelj ode primiri i zaigra. Dijete zapravo tek nakon što prođe sedmica ili dvije u vrtiću, shvatiti da je odlazak svakodnevni i tada počinje reagovati Te će reakcije nestati kada se dijete prilagodi novoj sredini tj. kada se bude osjećalo sigurno. O tome koliko dugo će trajati period prilagođavanja i kako će se dijete ponašati tokom tog perioda velikim dijelom zavisi od:

• starosti djeteta (lakše se prilagođavaju starija nego mlađa djeca)
• dosadašnjim kontaktima s većim brojem djece i odraslih
• karakteristikama ličnosti djeteta
• da li su i na koji način pripremljena na polazak u jaslice/vrtić
• redovnosti dolaženja u ustanovu tokom perioda prilagođavanja (izostanci produžuju vrijeme prilagođavanja)

Djeca jako dobro osjećaju roditeljeve emocije. S toga je važno da roditelji budu sigurni u svoju odluku da dijete polazi vrtić i da o vrtiću i vaspitačima imaju pozitivan stav. Ukoliko dijete osjeti da je roditelj nesiguran i tužan, takvo će biti i ono. Kada se roditelj odluči za vrtić i potpuno prepusti dijete u povjerljive ruke, važno je dijete ima kontinuitet u polasku vrtića. To znači da dijete svaki dan dolazi u vrtić, naravno osim ako oboli. Prilagođavanje je svakako otežano kada dijete osjeti roditeljevu nesigurnost, ako se roditelj dugo oprašta s djetetom ili kriomice nestane. Nekonstantnost u dolasku je takođe teška djeci. Teže se prilagođavaju djeca koja nemaju redovan polazak u vrtić, djeca koja svaki dan drugačije borave u vrtiću, djeca čije su majke kod kuće sa drugom djecom.

I pojedina djeca imaju predispoziciju za teže prilagođavanje. To su djeca koja su povučena i sramežljiva. Odvajanje teško podnose i ona djeca koja su prezaštičena od strane roditelja ili se do tada nisu nikada od njih odvajala.

Važno je ostvariti dobar kontakt sa vaspitačem. Vaspitači postaju vrlo važne osobe u životu djeteta i ono će biti smirenije i osjećat će se sigurnije ako vidi da njegovi mama i tata ili baka i djed i „teta“ razgovaraju ljubazno.

Po povratku iz vrtića, dobro je više vremena provoditi sa djetetom, šetati, igrati se, pričati priče, pružati nježnost, pokazati interes za njegove doživljaje iz vrtića.Nakon nekog vremena, kada se dijete prilagodi i oslobodi straha od nepoznatog, jaslice/vrtić će postati mjesto u koje će dijete rado dolaziti i gdje će provoditi vrijeme u igri sa novim prijateljima.